Oslobodjena od strahova



U svojoj mladosti se nisam usudjivala pokazati ko sam stvarno ja.
Nisam se usudjivala biti upadljiva, a kamo li pokazati svoje kvalitete. Bila sam kao pupoljak koji svako proljece ostaje zatvoren,.. od strahova,… da, bas tako.
A kojih strahova u stvari?
Jednostavno onih naucenih i nametnutih.
I sve dok se nisam polako sama pocela oslobadjati toga i pocela sama uciti umjetnosti primanja snage.

Moje prvo svjesno iskustvo primanja snage je bilo kada sam imala 17 godina. Kada sam po ko zna koji put bila izmucena svakakvim mislima i preprekama koje sam sama kreirala ili su mi bile kreirane.
Otisla sm u vikendicu mojih roditelja. Ona se nalazi na  brdu odakle sam mogla pogledom da obuhvatim za moj osjecaj skoro pola Bosne. Nesvjesno  sam sjela na travu,  ispruzila noge a dlanovima  se oslonila na nju. Prvo sam osjetila svjezinu trave, a potom energiju koja mi je pocela ispunjavati cijelo tijelo. I tako sam dugo sjedila, kao da sam bila prikovana.
Snagu koju sam dobivala nije vise bila samo fizicka, nego i mentalna i spiritualna. Otkrila sam onu istinsku osnovnu unutarnju snagu i povezanost.
Posto sam  je svaki puta  sve vise otkrilvala obgrlila sam je svim svojim bicem i upraznjavala svaki puta da sam imala priliku.
Kao sto i dan danas redovno upraznjavam svoje rituale primanja energije.
Bilo da sjedim da travi ili obglim drvo u sumi, ili se prepustim slusanju raspjevanih ptica u mojoj basti ili sto mi je u ovom momentu najdraze bosih stopala setatati po pjescanoj plazi ovog Sjevernog mora.  
Svjesno se predajem prirodi i cinjenici da nismo ni mi nista drugo nego to.
Ta cista energija prirode u meni  ili oko mene me prociscava i obogacuje.

Moja holandska prijateljica se proslu sedmicu vratila sa hodocasca u Santiago de Compastella, u Spaniji. Ona i njen muz su puna dva mjeseca pjesice isli po brdima, sumama, pasnjacima i malim seoskim puteljcima kroz Francusku i Spaniju, po kisi ili suncu. Svaki dan novih 35 kilometara pjesacenja uz zuljeve i znoj.
Ali to mi je samo usput spomenula.
Najvise mi je pricala o svojim iskustvima oslobadjanja i prepustanja prirodi i sebi kao dijelu prirode…
Taj osjecaj mi je toliko poznat…uzivam slisajuci je i istovremeno prepoznajem njen osjecaj.

Osjecaj oslobadjanja od strahova, prociscavanje i inspiracija.

Nije bitno jesu li to brda i doline Francuske i Spanije ili, pjescana plaza Holandije ili predivan vidikovac Bosne, ako se pustimo mozemo da osjetimo istinsku unutarnju snagu i povezanost.


Sada biste mozda rekli :” Ma,…da,..  dok ja dodjem do neke prirode da bih to osjetila, prosla me vec volja za bilo cim.”
I opet padnete i vratite u ustaljenu i sigurnu cauru, puni opterecenja i strahova. A caura vam postaje sve tjesnija.

Prosli tekst sam vam pisala o Shinito japanskoj zivotnoj filozofiji. Oni tvrde da sto je dusa i svjest cisca, to je cisca energija iz prirode koju upijamo.
Po Shinito filozofiji u svom svakodnevnom zivotu i na svakom mjestu mozemo naci inspiraciju kako da osjetimo sebe pa time i prirodu.


Cetiri vjezbe kako da osjetimo sebe pa time i prirodu, po Shinito filozofiji

1.    Svakodnevnim tusiranjem
Zavrsite svakodnevno tusiranje hladnom vodom. Sve vise zatvarajte toplu vodu, pa pustite samo laganim tusem samo hladnu vodu. Pocnite od stopala, prvo desnog pa lijevog. Polako kruzite tusem dalje po nogama, butinama, guzi, pupaku, desnoj, pa lijevoj  ruci i ramenima, pa na srce.
Na kraju par sekundi cijelo tijelo.
Osjetit cete kako vam je tijelo svjeze i kako njime struji energija.
(ova vjezba se ne preporucuje srcanim bolesnicima i starijim osobama)

2.    Ogledalo
Postavi ogledalo tako da se dobro mozes vidjeti. Pogledaj se dobro i reci sebi “hvala”
Duboko se nakloni pa stavi sake ravno na pod gdje kaziprsti i palcevi od lijeve i desne ruke formiraju trougao.
Sjedi opet ispravno i ponavljaj vjezbu par puta.
Sta dozivljavas?
Koje misli i observacije idu kroz tebe?
Uspjeva li ti da sebe direktno gledas?
Osjetis li duboku zahvalnost za to sto si i za to sto zivis?
(vjezbaj dok to ne osjetis)
Mozes li zadovoljno gledati na svoje tijelo takvo kakvo je?
(vjezbaj dok si jednom spontano  ne kazes “Bas izgledam dobro”)

3.    Savjet za prociscavanje
Izaberi prostor koji zelis da ocistis; svoj ormar, kupatilo, kuhinju…
Pospremi i  baci sve sto vise ne koristis ili daj dalje ako znas da ce nekome koristiti.
Ovako pustas sve sto je bilo u proslosti.
Proslost nas samo drzi u mjestu. I to na isti nacin ako zelimo da zadrzavamo i lijepe i ruzne stvari.
Zivot ide dalje. U prirodi takodje nista ne stoji u mjestu. I najljepsi cvijet uvene i pravi mjesto opet novom cvijetu koji treba da se rodi.
Sve sto je od tvojih stvari prasnjavo, operi vodom.
Ovako ces osjetiti kako se ovim postupkom vezes za prostor koji je ociscen i time osjetis da je ociscena i tvoja psiha.

4.    Odlazak u prirodu
Pobrini se da sa prijateljima cesce ides u prirodu, ili u park. Vodite razgovore na zraku uz vodu ili drvece. Zajednicki vjezbajte. Budite svjesni kako su vam na zraku pluca cista. Pijte vodu i veselite se. Time osjecate zajednistvo sa sobom, prirodom i jedni sa drugima.


Ja sam danas oslobodjena strahova.
Usudim se pokazati ko sam stvarno ja.
Zahvalna sam!!!
Moja realacija sa prirodom  je nesto sto sam postepeno izgradila. To nije neka magicna pilula. To je vise jedno duboko ubjedjenje kako ja svoj zivot kreiram i kako ga svaki dan iznova svjesno zivim. Moja relacija sa prirodom je opet svaki dan izova jedna nova lekcija
I svaki dan vidim nove mogucnosti, koje mogu iskoristiti i dalje  podjeliti u svijet gdje ljubav, priroda i prirodnost stoje centralno.
Zbog toga sam u ovom momentu jako sretna.


DRUGIMA SE SVIDJELO I...

Nema komentara: