Bogatstvo jednostavnosti












Kako mora, kako bi trebalo? To su pitanja koja nas najcesce prate u nasoj svakodnevnici. To su pitanja koja su postala dio nas i daju formu nasem zivljenju.
Formu u kojoj je borba za opstanak  i dokazivanje na prvom mjestu. Zatim borba gdje trazimo sebe, vrijeme za druzenja, izlazke. Borba da djeci pruzimo sto vise materijalne ugodnosti.
Holandija je mala zemlja uz sami rub Sjevernog mora. Socijalno i ekonomski dobro uredjena. Holandjani su vrijedni ljudi i posto se stoljecima bore sa morem za komad zemlje  jako su trezveni i jaki u toj borbi za kako mora i kako bi trebalo. Jedina stvar na koju ne mogu da uticu i koja je glavna tema razgovora je:”Kakvo ce biti  vrijeme?” Ponekad se desi da od 365 dana  u godini, 300 dana pada kisa. Hladne suhe zime kao  sto su u Bosni nemaju. Jedino u februaru ponekad zbog hladnog  sjevernog vjetra i niskih temperatura vani  sve postaje led. Svi kanali koji su po cijeloj Holandiji su zaledjeni. Zbog toga im je nacionalni sport klizanje. Svake godine iznova se ceka taj veliki momenat kada je i da li je  prirodni led dovoljno debeo i  kada ce doci veliki momenat da se obuju klizaljke.
Na zalost ovaj februar je jos uvijek bez ledenih povrsina.
Ali ako imaju srecu pa im priroda ponudi tu radost onda se u zraku ne osjeti nista drugo  nego jedna vrsta zajednistva, radosti, zadovoljstva bez obzira na zivotnu dob i fizicku sposobnost.

Sa ovakvim prizorima i dozivljajima postajem  svaki puta iznova emotivna i iznova svjesna da postoji i drugacije. Pri tome me oblije ogromna kolicina osjecaja slobode, svjesnosti i olaksanja ako pomislim da je sreca i bogatstvo u jednostavnosti prirode i njenoj snazi.
Priroda se brine jako dobro za nas. Ovo nisu razmisljanja izvucena iz neke religije ili nekih drugih knjiga i zapisa. Ovo su  spontana ramisljanja koja me navode da je priroda  svuda oko nas. Priroda kao nas nacin zivljenja. A na nama je da budemo uvijek u kontaktu za snagom i mudrostima koje nam ona nudi.
Ona nas uci da se vracamo esencijalnim stvarima, uzivajuci u licnim iskustvima. Ona nas uci da zivimo za momenat u sadasnjem  svom vremenu i svom mjestu. Svako selo, svaki grad i svaka drzava ima svoje vrijeme, svoje carolije. Na nama je da se osvrnemo ih potrazimo.

Nasi satovi se vrte u krug. Jedan dan se zavrsava i onda opet pocinje drugi dan. Poslije nedjelje opet dolazi ponedeljak. Na kraju jedne godine dolazi opet pocetak nove. Radjamo se i umiremo, a izmedju zivimo. I kao dan nam je odbrojano vrijeme trudimo se da sto vise iskoristimo i zivimo, jer kraj dolazi jako brzo.

Priroda nas uci savim nesto drugo. U prirodi nema kraja. Kada na drvecu odpadne svo lisce znamo da ce u proljece opet doci novo. Drvo nije umrlo ono pocinje iz pocetka. Ako se osvrnemo na prirodu bude nam jasno da ne moramo voditi tu trku u zivotu.
U prirodi ucimo ko smo.
U prirodi se radi o tome da svako svoj zadatak za sto je predodredjen sto bolje uradi, svako od nas  u svom vremenu i prostoru.
Zato je bitno bar jedn puta sedmicno naci vrijeme za sebe i otici u prirodu. Iskljuciti telefone, kompjutere i televizore.
Bar jedan puta sedmicno mozemo pokusati dozivjeti sebe SADA i osjetiti to vrijeme kao prostor u kome se desava nesto oko nas i dozivjeti to sa svim svojim  culima, osjecaja, mirisa i sluha. Rezultat cemo sami prepoznati  svako na svoj nacin
Rezultat je: radost momenta, bogatstvo jednostavnosti, svjesnost zivota.

Mozda bi se pitali kako i gdje u prirodu.
Svako mjesto ima svoj park. Izadjimo vani udahnimo miris  prvog drveta. Jedan cvijet koji imamo u kuci je takodje priroda. Izadjimo sa prijateljima i djecom. Osjetimo koje je je godisnje doba. Ucimo djecu sta je priroda. Priroda je inteligentna ako joj dajemo paznju i osvrnemo se na nju  istu paznju dobivamo nazad, a vidici nam se prosiruju.

Iz mog iskustva zivot u dvije drzave, na geografski razlicitim teritorijama nije uvijek lak.  Koliko god stojim cvrsto iza svojih odluka dugo mi nije bilo jasno gdje u biti pripadam, jesm li ovdje ili tamo, tamo ili ovdje. Gdje su miji korjeni, gdje je moj zivot i moje vrijeme?  Kojoj prirodi pripadam, gdje je moj dom?
Sreca pa se ta ista priroda pobrinula da pstoje dan i noc. Kada po vedrom nebu noc obasjaju zvijezde pa kada vidim iste zvijezde i ovdje i tamo to mi daje   osjecaj da gdje god  geografski da se nalazim da sam kod kuce, da je to moje mjesto i moj dom.
Tada me potpuno ispuni bogatstvo jednostavnosti koje mi daje prostora i mogucnosti da vjesno prihvatam vrijeme i zivot koji mi je dat.


DRUGIMA SE SVIDJELO I...

Nema komentara: