Kako naci mir u sebi


   


 “Mi djelimo zrak sa sumama
      i vodu sa morima.
      Kao jedno tijelo, smo mi i oni ,  jedno”

                                             Boeddha

Moje najomiljenije godisnje doba je jesen.
Svake godine iznova dozivljavam isti osjecaj. I tada imam potrebu da se svakodnevno zahvalim prirodi na njenim bojama, mirisima, plodovima...
Sve je u balansu, zrelo i spokojno. Priroda nas vodi ka tome da zavirimo u sebe. Vodi nas na neko mjesto mira, mudrosti i zahvalnosti.
Taj uzdah zahvalnosti mi se javlja iz dna duse i dozivljavam ga kao jednu molitvu, za zivot i svu ljepotu.

U citavom svijetu traze ljudi taj mir u sebi. I nije bitno da li su Hriscani, Muslimani, Zidovi, Budisti, Hindu ili Ateisti.
Potreba da na momenat zavirimo u sebe je univerzalna.
Ono sto je najljepse je da priroda govori jednim jezikom.
U prirodi trazimo prostor za sebe, za nadu, za ljubav i za zahvalnost za svo dobro sto nam zivot nudi.
Nesto sto mozda religije zovu sveto i bozije... I koliko god da se svi razlikujemo govor tjela pri zahvaljivanju je prirodan, automatski.
Ruke nam idu u pravcu srca, a oci zatvaramo ili trazimo nesto sto inspirise.  
                                   
U prirodi uocavamo kako je sve jedo od drugoga ovisno, a ako dobro pogledamo imamo puno stvari za koje mozemo biti zahvalni. Nije bitno da li su to male ili velike stvari.

                             Plod tisine
                             Je molitva
                                   
                                        Majka Tereza

U Bibliji pise: ”Broj u sebi cime si blagoslovljen”. To je mudar savjet. U Islamu nam je poznat “tespih” molitveni lanac sa 33 bobice gdje se nabrajaju sva dobra.
Budisti koriste molitveni lanac sa 108 bobica. I tako svjesno nabrajajuci sto je dobro prave pun krug,  formiraju jedno.

Sve svjetske religijske ustanove imaju svoju vrstu oltara.
Biti zahvalan i traziti mir i spokojstvo moze svako od nas i ako ne posjecujemo vjerske ustanove. Svugdje i kako nam odgovara. I lijepo je ako si taj prostor kreiramo.  

Prostor gdje ce nam biti opusteno, gdje cemo malo biti u sebi.
Na jednom mirnom mjestu u svojoj sobi uz sojicu toploga caja ili vode iz omiljene case, uz omiljenu knjigu ili casopis. Tecnost je simbol energije i promjene.
Uz plamen jedne svijecice, koja nudi utjehu i toplinu, ali takodje je i simbol zivotne vatre koju mi nosimo u sebi.
Kao i uz miris nekog etericnog ulja, cimeta ili lavande koje opusta .

Molitve i mantra’s pokazuju koliko su misli jake.
Uglavnom se misli na ljubav, zahvalnost i postovanje.

Iz naucnih istrazivanja se pokazalo da molitva pomaze. U smislu da kreiramo u sebi  i oko sebe  izvor mira i pozitivne energije.
Ali su eksperimenti takodje pokazali da molitva pomaze kod visokog pritiska, glavobolje i straha.

               “ O Velka Duso,
                  Pusti me da setam u ovoj ljepoti,
                  Da moje oci i dalje gledaju crveni i ljubicasti zalazak sunca.
                  Pusti da moje ruke osjete sve od tebe stvoreno.
                  Pusti da moje usi dobro cuju tvoj glas
                  Pusti da ucim lekcije koje su skrivene
                  u svakome listu i svakome kamenu.
    
                                          Molitva od Sioux - Indijanaca

Uzivajte u sebi i ne dozvolite da vas povrsne stvari  udaljuju od sebe .
A toplina i bogatstvo jeseni neka  bude doprinos vasoj sreci.




DRUGIMA SE SVIDJELO I...

Nema komentara: