Zaljubljenost i ljubav



Vjecna tema obradjena u literaturi, kazalistu, filmovima, pjesmama.
Tema koja ce uvijek postojati dok je ljudi.
Sta ima ljepse nego u nekoga biti zaljubljen i nekoga voliti ili obratno.


Od malih nogu se surecemo sa bajkama, kao “Peeljuga” ili “Snjeguljica”
gdje kao  djevojcice mastamo o nasem princu.

Sjecam se kako sam i ja mastala o svojoj ljubavi. Kako mora
da izgleda, o njegovim talentima, koliko ce on da me voli.
Poneke od mojih mastanja, kako moj partner treba da izgleda, bile u sustini  nesvjesno pozamljene iz knjiga, filmova, pjesama.

Kao mlade osobe kreiramo u sebi ideju i ocekivanja kako nas zivot treba da izgleda i naravno kako da izgleda nasa voljena osoba.
I onda se to desi  upoznamo je, zanimljivu, privlacnu… zaljubimo se!

Puno strucne literature govori da je zaljubljenost jedno iskustvo koje nas ispunjava srecom, ambicijom, pozitivnoscu.
Zaljubljenost je gledanje na zivot kroz roza naocale.
Jednom rijecju dobijemo krila. Cijeli zivot nam se okrene naopacke.

Ali kada zabavljanje predje u jednu ozbiljnu vezu ili brak, onda se suocimo sa cinjenicom da se osoba u zabavljanju i braku razlikuje od osobe iz nasih mastanja. To nije osoba o kojoj govori neka pjesma koja se vrti na radiu i mi tako pjevajuci mastamo. Ili junak nekog romanticnog filma. Onda se suocimo sami sa sobom i vidimo kako nas hvata panika oko “ljubvi”. Ne razumijemo sta se desava.

Vecina od nas misli da prvo dolazi zaljubljenost pa ljubav kao prirodni nastavak zaljubljenosti. Na zalost nije tacno!

Zaljubiti se i zaljubljen ostati nije dovoljno za  ljubav sa partnerom.

Zaljubljenost po prirodi ne traje za uvijek. Ona je prolazna.

Mozda trazimo u stalnoj vezi uvijek taj osjecaj ispunjenosti, opojnosti, pozitivnosti koja nas je pratila u zaljubljenosti.
Cesto se ulazi u nove veze sa drugim partnerima, da bi se ponovo dozivjeo taj osjecaj zaljubljenosi, jer mislimo da je ljubav nestala.
Ako nam je odjednom partner postao dosadan,
ili ako se porodica prosiri sa dolazkom djeteta, gdje se partneri (ocevi) cesto osjecaju zapostavljenima, jer sva paznja majke ide na dijete. Hvata nas panika jer je osjecaj zaljubljenosti nestao.
Mislimo da je ljubav nestala…

Ljubav je puno obimnija i ljepsa.
Ljubav je nesto sto nas iskreno veze, nesto sto traje.
Ali se ljubavi mora posvetiti  paznje, ona se mora graditi uzajamno.

Prvi korak u trazenju prave ljubavi je da se oslobodimo fantazija i da partnera realno dozivljavamo.

Idealan partner ne postoji i to ne treba od njega ni da ocekujemo a ni on od nas.
U relaciji ne treba da budemo prestrogi, jer nesigurnost igra veliku ulogu u odnosu sa partnerom. Na primjer: pitamo se jesmo li jos uvijek dovoljno privlacni (niko od nas ne ostaje 18-godisnjak) i jesmo li jos dovoljno interesantni.
Ako gradimo ljubav onda gradimo i prostor za razumijevanje i slobodu da svako bude svoja licnost.
Ljubav je sloboda.
Sloboda gdje cemo dozvoliti partneru a i on nama da budemo svoji.
U ljubavi smo na istoj liniji. Ne postoje zrtve.

Ako osjecamo da imamo losu vezu sa partnerom i od toga imamo nesanicu ili ne mozemo da se skoncentrisemo na normalan zivot na citanje knjige ili gledanje filma ili ne zelimo biti intimni sa partnerom, znaci da imamo problem.
U tom slucaju trebaju obje strane zatraziti pomoc kod psihologa.

Ne trebamo gledati samo na kvalitete partnera, nego na kvalitet nase relacije.

Uzajamno se akceptirati, razgovarati. Ne bojati se drugacijeg misljenja.
Biti iskren prema sebi i prema partneru, reci s cime se ne slazete.
Unjeti humor u zajednicki zivot.

Ljubav nije stvar koju posjedujemo. Ona je krhka i ne podrazumjeva se sama po sebi.
Ljubav se gradi, dostupna je svakome ko zeli da je prihvati i ona ne poznaje godine i granice.

Ljubav je najbolji zivotni eliksir!




DRUGIMA SE SVIDJELO I...

Nema komentara: