Svakodnevni strah - Kako ga prevazici?



Ko se od nas nije susreo sa tom emocijom: strah?


Kod par autora kao i iz razlicitih razgovora sam se susrela sa recenicom gdje kazu da u covjeku postoje samo dvije emocije: ljubav i strah.
Iz sraha ljudi imaju predrasude, napadaju, osjecaju se nesretno, zatvaraju se u sebe.

Mislim da bi se vecina slozila s tim.

Ono o cemu danas zelim da govorim je o strah u prakticnom zivotu u svakodnevnici.

Mi svi imamo osjecaj straha i najcesce ne zelimo da pricamo o njemu da ga djelimo s drugima, jer nas prati osjecaj stida. Mislimo da se to samo nama desava.

Ovdje cu napomenuti par primjera svakodnevnog straha:

Strah da nesto u svom zivotu promjenimo


Zasto se bojimo da nesto promjenimo?
Zato  sto se u situaciji u kojoj se trnutno nalazimo osjecamo sigurni i zato sto nam je postojeca situacija  vec poznata.

Na razgovoru sam imala 38-godisnju osobu koja vec godinama radi isti posao. Ima funkciju i dobru placu... Ipak nije zadovoljna. Boji se konkurencije, jer dolaze mladje kolege i strah da ce jednom zauzeti njeno mjsto je jako veliki.
Izmedju ostaloga je vec i 3 godine bez partnea. Osjeca se usamljeno.
Strah je poceti novu relaciju.
Ona je nesto pokusavala  da promjeni, da nadje smisao ili da se uputi u novu vezu ali uvijek joj se motalo po glavi. “Ma ja to ne mogu uspjeti”
“Drugi su bolji od mene”
“Ionako mene niko ne slusa ako nesto novo predlozim”
“Stara sam za novu vezu i  niko  mi i ne prilazi”
“U zadnje vrijeme sam se ugojila”

Ona vjeruje da sve sto joj se desava je igra slucaja.

Pokusala sam joj pomoci da sama dodje do zakljucka: da zivot nije igra slucaja nego pitanje izbora.

Prvo je morala napraviti spisak svih pozitivnih stvari koje je postigla u svom zivotu
Drugo je napravila spisak licnih kvaliteta
Probala sam je motivisati na promjene
Probala sam je suociti sa njenim izgovorima

Vracala sam je na njene predrasude o sebi i iz toga smo zajedno kreirale nove izazove kao:

Da uziva u poslu kojim se bavi cime ce se probuditi njena kreativnost. Jer je funkciju koju ima postigla bas kroz svoju kreativnost. Ili da trazi posao u kome uziva i pocne ponovo da se dokazuje.
Da se posveti sebi, svom izgledu, jer nije bitno ni koliko si tezak ni koliko ti je godina. Njegovane osobe su uvijek privlacne.

Ako imamo samopostovanja i samopouzdanja zracit cemo pozitivno, izgledati ljepse biti privlacniji.
Ljepota je u tome kako osoba zraci.

Ako rastresemo nase negtivne misli o sebi.
Ako se oslobodimo straha “Sta ako…”
Kreiramo u sebi dovoljno prostora da brobamo neto novo.
Kreiramo sebi sansu da uzivamo u sebi i zivotu oko sebe.

Imaj povjerenja u sebe,
Ne oslanjaj se na druge,
Oslobodi se negativnih misli,
Bez straha uzmi odgovornost za svoj zivot u svoje ruke.

Roditeljski strah da se djeci nesto desi


O ovome cu vam jednostavno napisati o svom licnom iskustvu.
Majka sam troje djece, 29, 15 i 13 godina.
Moram biti iskrena da je cinjenica da ne zivimo u bas ruzicastom svijetu.
Socijalna medija je smanjila svijet i samim time omogucila da nam je sve na dohvat ruke koliko pozitivnih stvari toliko i negativnih.
Sta da nabrajam: alkohol, droga, ”loverboys”, pedofili…

Moje najstarija kcerka vec zivi samostalno par godina ima partnera i posao, gdje nemam vise nikakve kontrole, 15-sto godisnj sin je svaki dan po dva sata u, metrou i autobusu, na putu od kuce do skole. I  najmladja 13-to godisnja kcerka je svjesna svog izgleda i hormoni kipe na sve strane.

Sto se tice mog majcinskog straha, sta sve moze da se desi, je beskonacan.

Prvo sam mslila da ne treba da ih plasim i opterecujem svojim mislima i srahovima (svaka majka zeli da stiti svoje dijete).
Tjesila sam se mislima da mozda oni i ne znaju  da sve te stvari koje mene plase postoje.
Bjezala sam od same sebe i svojih misli, a moji strahovi su se povecavali.
Bivala sam iziritirana sitnicama. Poneki put galamila bez razloga.

Morala sam nesto promjeniti!

Suocila sam se sa svojim strahom i priznala ga prvo sama sebi.
Potom sam i djeci priznala svoj strah.
Bila sam iskrena i rekla im da sto se tice mojih strahova najradije bi ih zatvorila u kucu da nigdje ne izlaze.
Naravno to je totalno nerealno.

Rezultat je bio da su djeca  korak po korak postala svjesna odgovornosti za sebe i da ne moze majka ili roditelj svuda da ih kontrolise i stiti.

Puno razgovaramo i ne pravimo tabue nioko cega.

Ne dozvoljavam sebi da, moji, strahovi budu prepreka  za njhovo usavrsavanje.

Djeciji strahovi


Djeciji strahovi su nerealni. Djeca se najcesce boje duhova, mraka, nekakve situacije koju su dozivjeli. Imaju strah od razvoda roditelja i da se roditelju nesto desi.
Kao roditelji ili prosvjetni radnici moramo akceptirati strah djeteta.
Ne pomaze ako ga ubjedjujemo da ne treba da se boji.
Pitajte dijete zasto se boji. To ce pomoci sigurno ako je uzrok straha bilo nesto sto je dijete dozivjelo.
Ne tjerajte dijete da nesto radi cega se boji.
Ne pretjerujte u reakcijama.
Imajte strpljenja sa djetetom i posvetite djetetu paznju.
Igrajte neku igru gdje ce strh imati ljudske karakteristike (gospodin), a pri tome ce dijete biti jace i pobjediti gospodina strah.

Strah je takodje i jedan spesifican oblik stresa.

Strah koji je prouzrokovan stresom je strah od bolesti, smrti, prolaznosti zivota
Bitno je smanjiti nivo stresa u svakodnevnom zivota i automatski neki strahovi nestaju.


Pitanja koja pomazu da se oslobodimo straha:


1. Sta se stvarno bojim?
2. Sta je najgore sto nam se moze desiti?
3. Koliko je velika sansa da se to desi?
4. Mogu li to sprijeciti?
5. Kako da se u ovome osiguram?
6. Ako mi se nesto desi cega se bojim?
7. S kim mogu o ovome porazgovarati?

Jako je bitno razgovarati sa prijateljima i nih pitati o njihovoj interpretaciji tvoga straha. Ne treba bjezati od straha. To je beskonacna trka, gdje te taj strah uvijek sustize. Okreni se prema strahu pogledaj ga u oci! Onda ce on pobjeci od tebe!


DRUGIMA SE SVIDJELO I...

Nema komentara: