Emocije u postizanju ciljeva



Bez ciljeva je zivot siromasniji, stihijski.

Ali…. Zna se desiti da iako smo sebi uredno postavili ciljeve i potpuno se usmjerili ka svome cilju da ipak ne ide.


Kada se neko od mojih klijenata javi na razgovor, sa takvim problemom najcesce kazem da pusti da se sve slegne, da bi situacija za ostvarenje cilja bila zrelija. Jer su najcesce u pitanju emocije koje nas koce.

Navest cu par primjera gdje su klijenti imali odredjeni cilj i sa kakvom emocijom su se suocili.

Primjer 1:

Klijentica koja je stara 33 godine. Vec 8 godina radi kod jednog poslodavca. Kod njega nema uslove za dalju afirmaciju.
Odlucila je da pokusa traziti posao kod drugog poslodavca gdje ima mogucnosti za dalje usavrsavanje. Morala je da ide na razgovor.

Njen cilj je bio poceti novu karijeru.

Problem koji joj se desio je bio ogromna trema i slaba koncetracija. Osjecala se izgubljeno i bespomocno.
Emocije koje su tada njom vladale su bile strah i nedostatak samopostovanja.

Sam sebe postovati je najvaznije u zivotu. Mi smo svi dio jedne univerzalne zivotne energije gdje niko od nas nije manje bitan. Rodjeni smo sa ciljem da stvaramo pozitivno i svi na sebi svojstven i originalan nacin.
Kada se nalazimo u kreativnom procesu normalno je da se desava da ne ide sve kako bismo htjeli. Ali ne trebamo pridavati puno paznje negativnim emocijama. Na protiv moramo preci preko negativnosti, cjeniti sebe i druge i biti posteni prema sebi. Na taj nacin kreiramo prostor de sebe bolje vidimo i postujemo i sve je manje prostora za strah da se ne uspije. Vjerovati u samoga sebe je bitna komponenta za svijet u kome zivimo. Izvuci sve svoje kvalitete na pvrsinu. Oni su jako bitni jer su sigurno drugaciji od drugih i mogu biti jedan od primjera.

Primjer 2:

Klijent koji je roditelj dvoje djece. Oboje djece su srednjoskolci. On kao otac ima problem jer osjeti da nema dobar odnos sa djecom i da ih previse kritikuje. Pokusao je u par navrata da razgovara s njima ali samo su jos vise bili iritirani jedni od drugih.

Njegov cilj je bio manje kritikovati djecu.

Uzrok njegovi stalnih kritika je bila zelja da djeca budu dobra i uspjesna.
Time je kreirao za sebe nerealna ocekivanja od djece.
Nije mogao da se oslobodi osjecaja da mora sve da ima pod kontrolom.
Nije mogao dozvoliti djeci da se uce na svojim greskama.
Svo vrijeme se u sebi bori sa emocijom ljubav prema djeci. Ako ih pravilno ne usmjerava onda ih ne voli i nije dobar roditelj, bile su njegove misli.


Svaki normalan roditelj zeli najbolje za svoje dijete. Svaki roditelj zeli da zastiti dijete od svih padova i bolova.
Ipak u zivotu se desava da i po drugi puta moramo sa svojom djecom presjeci pupcanu vrpcu. Roditeljska ljubav se sastoji bas u tome da roditelj sebe emocionalno usavrsava. Da se uci prihvatiti cinjenicu da su djeca koliko god bila mlada i neiskusna ipak individue za sebe da imaju takodje potrebu za svojom odgovornoscu, za zivotnim izazovima.
Ljubav roditelja je i kada vidimo da djeca padaju i istovremeno im dajemo prostora da se opet dignu i idu dalje. U roditeljskoj ljubavi ne postoji sebicnost. To je ljubav sa puno strpljenja i mudrosti Ljubav gdje i kada spavamo budni smo.
Djeci ne trba roditeljska kritika, nego strpljenje,savjet i toplina roditeljskog doma.
Kao roditelj budite sretni ne kada djeca slusaju vase savjete, vec kada slijede vas primjer.
Djeca ne postaju ljudi za roditelje nego za sebe.

Primjer 3:

Jedna gospodja kojoj je 52 godina. Zaposlena je i jos je najmanje 10 godina radnog staza pred njom. Uvijek je poslusno obavljala svoj posao. Ulazila u susret kolegama. Ipak je njen osjecaj da je kolege ne primjecuju dovoljno. I da u stvari i pored dugog radnog staza nema osjecaj da nesto predstavljala za kolektiv.

Njen cilj je bio da je kolege vise cijene na poslu.

Odmah sam mogla primjetiti da je ona jako povucena i zatvorena osoba. Po njenom misljenju ona nije nista postigla u zivot. Sve joj djeluje da je tako normalno i na nista nije ponosna.

Zlatno pravilo za sve je: ”Drugi te vide kako ti sam sebe vidis!”. Biti ponosan na sebe je kao ekstra vitamin za nase tijelo. Zraciti ponosno i pozitivno znaci to isto prenjeti i na druge.
Naravno da najcesce postoje duboki razlozi za nacin kako idemo kroz zivot. Kao sto je i kod moje klijentice bilo. Imala je jako autoritativnog oca. I ona je bila jedino dijete koje nije zavrsilo studij, sto se od nje ocekivalo. Tragove tog odgoja vuce za sobom do dan danas.
Ono sto smo ranije prezivjeli mozemo koristiti  kao lekcije i ici dalje, a ne stajati u mjestu i pasivno cekati da se nesto promjeni. Na taj nacin kreiramo samo osjecaj samosazaljenja.
Sam sebe pohvaliti i sebi svoje uspjehe cestitati nije grijeh. Mozemo biti ponosni na najmanje stvari i korake koje smo uradili. Svaki korak naprijed je vrijedan hvale. Na taj nacin ojacavamo svoj ponos i osjecaj da vrijedimo.

                               Mi ne trbamo raditi velike stvari u zivotu,
                                 Mi trebamo raditi male stvari sa puno ljubavi” ( Majka Tereza )

Cinjenica da postojimo i da imamo sanse da gradimo zivot je prva stepenica za srecu i zadovoljstvo.
U procesu zivota i nasih zivotnih ciljeva prolazimo kroz razlicite slojeve. I kroz te slojeve se emocionalno razvijamo.
Svi mozemo traziti njsvjetliju lampicu u sebi i ona nam moze pokazati put.
Moramo pokusati zivot gledati iz nase duboke svijesti. Pratiti putokaze koji nam se pokazuju iz dna nase duse...
Usmjeriti se na ono sto nas raduje i pravi sretnim i inspirisati druge.
Tako gradimo ponos.

Zivot je kao autoput, a mi moramo samo pratiti saobracajne znake iz nase duse.


DRUGIMA SE SVIDJELO I...

Nema komentara: