Ljudska ranjivost



U nasoj kulturi moramo biti sretni i perfektni, ali svako od nas ima i mracnu stranu u sebi”, istice sociologinja Brené Brown.


Naravno da je normalno htjeti postici najbolje i htjeti biti sretan. To nas vodi u zivotu. Po tom putu moramo uvijek da koracamo!

Ali istovremeno moramo biti obazrivi, jer nasa “perfektna kultura” ima i drugu stranu. Djeluje kao da smo dobili teret na ledjima. Pretvorilo se u jednu trku sa samim sobom. Stidimo se ako nismo perfektni. Stidimo se praviti greske. Bojimo se da li dovoljno dobro izgledamo, jesmo li dovoljno aktivni, jesmo li dovoljno originalni. Bojimo se da nam drugi nanesu bol svojim komentarima ili cak kritikama i da ne nabrajam dalje. I u svemu tome zaboravljamo najbitnije “sebe”.

Vjerovatno vam je dok ovo citate prva reakcija u razmisljanu: Nije bitno sta drugi misle o meni. Digni glavu ko mi sta moze. Ja sam najjaca. Ili odmah pravis planove za nove pocetke. Branimo sami sebe od sebe i drugih. Automatski gradimo oko sebe emocionalnu zastitu.

Moram vas razocarati, ali ito nije rijesenje. Na taj nacin se necemo osloboditi stida i straha i sebi pomoci i biti jos uspjesniji u toj “perfektnoj kulturi”. Iscrpljujemo sebe, a nasi ciljevi ostaju nedavrseni.
Postajemo inertni, jer i dalje nosimo taj teret koji postaje sve tezi i iz sve snage se trudimo da budemo jaki da to izdrzimo. I onda smo ponosni kako smo jaki.
Ako sebe konstantno predstavljamo samo kao jake osobe ne gradimo nista drugo nego jeda nedostupni zid oko sebe.

Ali ako smo dovoljno jaki da pokazemo i nasu ranjivost, onda drugi vide i nasu snagu. Ako smo iskreni prema sebi i pitamo se sta je perfektno, doci cemo do zakljucka da je to jedna teorija iz koje je izasla neka stremnja prema perfekciji. Ali ako se malo dublje zamislite ta perfekcija i ne postoji.
Zivot je jedno fantasticno dragocjeno iskustvo, gdje prolazimo kroz lekcije. A taj put je pun uspona i padova gdje mi bivamo ranjavani. Ranjivost je momenat kada pocinje nasa snaga. Snaga s kojom se usudjujemo biti svoji i to pokazati. O tome se radi!

Ne trbamo se stiditi pred drugima i kriti da zelimo neko svoje mjesto pod ovom kapom nebeskom. Da volimo lijepo da se obucemo u sto manji konfekcijski broj iako svako od nasi ima drugaciju konstrukciju i gene, Da zelimo da su nam djeca uspjesna kako mi zamisljamo iako djeca imaju druge ideje. Da zelimo biti fizicki vitalni iako nas ponekad tjelo izdaje. Da zelimo materijalno sto vise, a pri tome zaboravljamo koliko nam je u biti potrebno i sa koliko smo stvarno zadovoljni.
Ne trbamo zaboraviti da svaki put prema nekom cilju je puno ljepsi i ispunjeniji nego sam cilj.
Dok sve to postizemo pravimo greske, ali mi nismo te greske.
Bolje je da se okrenemo prema sebi i drugima i iskreno pogledamo na svoju i tudju ranjivost.
Sebe predstaviti bez emocionalne zastite djeluje kao slabost, ali onda se desi nesto neobicno. Niko te ne vidi kao slabu osobu nego jaku koja se usudjuje nositi sa zivotom.
Ako smo slabi i oko sebe gradimo emocionalni zid onda se zadrzavamo negdje u svom stidu.
Ako se usudjujemo pokazati nasu ranjivost prolazimo mozda kroz iste faze ali na nekom drugom nivou gdje mozemo jako dobro da se nosimo u zivotu.
Ranjivost nas priblizava jedne drugima, a hrabrost je sebe predstaviti u pravom svjetlu. Ton nas vodi ka mudrosti zahvalnosti i ponosu! Vodi nas ka ispunjenom zivotu!
Ako je zivot ikustvo moramo uzivati i uciti svaki dan izpocetka. To nam omogucava da gradimo osjecaj rasterecenja i slobode.


DRUGIMA SE SVIDJELO I...

Nema komentara: